Spriječimo nasilje organizacijom stalne gradske službe 0-24

Pismo Gradskoj upravi o organizaciji mreže za prevenciju maloljetničkog nasilja:

Jučer sam bio na tribini o Prevenciji maloljetničkog nasilja u Klubu mladih Split na kojem su sudjelovali predstavnici PU Split (gosp. Marendić i Ugrina), predstavnici struke (psiholozi iz škola) i predstavnici udruga (Bijeli krug, MoST).

Iako se ističe kako u postotku nemamo prevelik problem u odnosu na ostatak Hrvatske, iskristaliziralo se nekoliko problema, bar sam ih ja detektirao iz govora sudionika.

• Struka (školski psiholog) ne zna kome se obratiti oko stručnih problema, ne zna se tko je zadužen za pojedini problem
• Policija nema jedinstvenu bazu udruga i ne zna kome se obratiti
• Udruge troše ogromnu energiju koja se rasipa na pojedinačne projekte
• U gomili sportskih klubova i udruga ne postoji dovoljno kvalitetna struka za rad s djecom
• Nastavnici ne znaju kome se obratiti
• Roditelji ne znaju kome se obratiti
• Na tribine dolaze oni koji ionako znaju sve stvari
• Mediji žude za senzacionalističkim pričama, umjesto promociji dobrih stvari
• Malo se prilazi medijima s pozitivnim pričama

Svi sudionici pojedinačno rade dobar posao, ali postoji velika nepovezanost. I kad se čuju ovi problemi na jednom mjestu od struke, postavlja se pitanje kako će roditelji tek onda znati ove stvari, ili na primjer, što smo čuli isto na tribini, i nastavnici.

Ono što meni na svakoj tribini nedostaje je uvijek samokritika ili slabo slušanje glasa iz publike. Valjda će se i to promijeniti jednog dana jer problemi nikad nisu jednosmjerni.

Po meni, na osnovu svega što sam čuo, potrebno je osnovati manje krovno tijelo (možda unutar Banovine, s postojećim djelatnicima), koje ćemo medijski izuzetno dobro promovirati, oglasima, lecima, promotivnim materijalom, akcijama, tribinama, kako bi svako dijete, roditelj, nastavnik i struka znali kome se obratiti, i da ih to tijelo usmjerava na prave adrese. To tijelo će imati odmah dostupne sve podatke o udrugama, struci, poveznicama, policiji, slobodnim resursima za zaštitu, fizičku, pravnu, psihološku ili bilo koju drugu.

Nešto kao nekakav Splitski 112 za svaku vrstu nasilja. Za fizičko svi znaju kome se treba obratiti, policiji, ali za ostalo baš i ne. Često građani ni ne znaju prepoznati sve vrste nasilja, a to odmah u začetku može voditi ka tragediji. Osim toga, ako nema promocije dobrih, pozitivnih stvari, ljudi se boje prijavljivati. Čak i nastavnici, prijetnje put sebe, u strahu da ako prijave, može biti samo gore.

Nadam se da ćemo pokrenuti jednu pozitivnu priču.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s