Živana je prva odlučila istražiti tko je taj Luka Baričić, 80% invalid koji jedva hoda. Naravno da ne može bit konobar, a bio bi sretan da može. Znate li gdje je tražio zadnji posao sa svojim diplomama (Pisa i Munchen)? U hotelu na recepciji. Doslovno se bori za život. Bori se kako nitko od nas ne može ni zamisliti. Nažalost, brojni novinari su ovo vidjeli kroz tu jednu trisku njegove djevojke vijećniku. Naravno, ne odobravam tu trisku, a joś manje odabravam ruganje s invalidnim osobama. Ne odobravam ni ruganje sa zanimanjima. Moramo biti bolji ljudi, jednostavno moramo.
“Inače, Luka je diplomirani povjesničar, magistar znanosti arheologije Bliskog istoka, specijaliziran za filologiju Bliskog istoka, paleopatologiju i povijest religija. Diplomirao je i magistrirao na sveučilištu u Pisi. Govori pet svjetskih jezika (talijanski, njemački, engleski, arapski i slovenski), te sedam ‘mrtvih’ jezika (sumerski, akadski, asirski, babilonski, hetitski, luvijski i staroegipatski). Nezaposlen. U Splitu u kojem je na svakom kantunu arheološki nalaz. Nezaposlen i s invaliditetom probija barijere i ne bira poslove. I da, bio bi sretan da može raditi kao konobar.”
Nema komentara na ovom postu. Ne treba dalje polemizirati o ovome, ali ajmo malo svi razmisliti o svemu i izvući pouke. Naučiti. Ispričati se.
otvorenoST 