Samo 12 država je do sada bilo u finalu Svjetskog prvenstva, od 211 država (Njemačka 8, Brazil 7, Italija 6, Argentina 5, Nizozemska 3, Urugvaj, Francuska, Čehoslovačka i Mađarska po 2, Engleska, Španjolska i Švedska 1) …

Samo 8 pobjednika (Brazil 5, Italija i Njemačka po 4, Argentina i Urugvaj po 2, Engleska, Španjolska i Francuska po 1) …

Hrvatska je postala 13. država u finalu … e sad, koliki je to uspjeh … znate ono koliko puta ste slušali o Puskasu, Peleu, Beckenbaueru, Crujffu, Maradoni, Rossiju, Zicu, Socratesu, Rummeniggeu, Baggiu, Ronaldu, Zidanu, Iniesti, Xaviu, Mulleru, Gomezu …

E u tu priču su upali sad i Hrvati. I to u trenutku kad to prati nikad više ljudi, 4 milijarde … 4 milijarde. I to u vrijeme Play stationa i društvenih mreža. Igrači Hrvatske su tako postali idoli mnogoj djeci van Hrvatske, ka i nekad nama neki strani igrači …

Ono što nama nedostaje je da takve talente imamo i među upravljačkim strukturama HNS i države. Tko zna, možda se jednom i to dogodi … borba je to koja traje i nastavlja se, ma kako završilo finale u nedjelju.

Sva finala SP:

Uruguay 4–2 Argentina
Italy 2–1 Czechoslovakia
Italy 4–2 Hungary
Uruguay 2–1 Brazil
West Germany 3–2 Hungary
Brazil 5 – 2 Sweden
Brazil 3–1 Czechoslovakia
England 4–2 West Germany
Brazil 4–1 Italy
West Germany 2–1 Netherlands
Argentina 3–1 Netherlands
Italy 3–1 West Germany
Argentina 3–2 West Germany
West Germany 1–0 Argentina
Brazil 0–0 Italy
France 3-0 Brazil
Brazil 2-0 Germany
Italy 1-1 France
Spain 1-0 Netherlands
Germany 1-0 Argentina