Ili jesi Hajduk ili nisi

Steaua je u sličnom problemu kao i Hajduk odigrala svoju prvenstvenu utakmicu. Čak 6 igrača koji nisu počeli protiv Hajduka, od toga Jakoliš i Nedelcu na potpuno neprirodnim pozicijima. Jakoliš (Benzar odmarao) desni bek, a zadnji vezni Nedelcu na stoperu (ozljeđeni Balasa i Momčilović). Morutan (Tanase odmarao) je bio “desetka”, Coman (Teixeira odmarao) lijevo naprijed, Rusescu (Gnohere odmarao) u vrhu napada, Popescu (Nedelcu na stoperu) i Qaka (Filip odmarao) zadnji vezni. Za razliku od nas, dobili su 3-1 na gostovanju do sada vodeći Gaz, uz očajno prvo poluvrijeme kada su gubili 1-0, uz još jednu stativu domaćina. Na poluvremenu ulaze Tanase (umjesto Mana koji je potpuno van forme), i Gnohere (Rusescu). Tanase ide na “desetku”, lijevo na mjesto Mana ide Morutan, a desno ostaje Coman.

Prvi gol Morutan se izvlači zajedno s Gnohereom nisko, ispod zadnjeg veznoga, koji se nalazi u međuprostoru iz kojega odigrava za Morutana za 1-1 (48). Drugi gol je iz kornera kombinacija kad odigravaju kratko u trokutu (zaleđe!), centaršut Comana za Gnoherea 1-2 (62). I treće gol je iz kontre kad se Gaz otvorio, Gnohere za Comana 1-3 (82).

Steaua ne blista, Dica puno kombinira, a uz to je na neke stvari primoran zbog ozljeda. Odmarao je Teixieru, Pintiliia (ušao umjesto Qake u 74.minuti), Filipa i Benzara, a i ova utakmica mu je pokazala još jednom da je Man van forme.

Nažalost, za razliku od Hajduka u Rijeci, Steaua igra. Na trenutke, ali igra. Problem Hajduka je puno dublji. Tužno je vidjeti da se Caktaš ne raduje golu, Nižića da je ostavio ekipu na cjedilu, “tehniku” nekih naših “igrača”, Futacsa i Filipa na ljetovanju, “prodaju” Savvasa, Đuru van forme.

Ne može se očekivati da će svaku utakmicu povući Jurić, pogotovo kod agresije protivničke momčadi. Tu ako nema Caktaša koji se sakriva cijelu utakmicu nema pomoći. Očito je da je traku izgubio jer je branio Nižića, a sada i on ne igra. Ne igra s 500.000 eura … igraj ili vrati novce. Jadna je atmosfera i ničim se ne može vratiti. Naravno, tome je očito kumovalo i prijateljstvo bivših struktura s nekim igračima, ali i Bjelanovića koji se očito pravi da ne zna za prethodne dogovore.

Koliko Kopić tu može? Malo ili nimalo. Krpi se s tim što ima. Uz sve to, u toj zagađenoj atmosferi mora paziti na mlade da ne izgore. Palaversa je odigrao jedno poluvrijeme, Šego i Delić malo i nisu se snašli ni kontra Lokomotive. Ne mogu mladi izvlačit, mogu samo izginit i potonit još dublje.

Kopić je bar protiv Steaue shvatio i primjenio situaciju u kojoj se nalazi. Odustao je od tehničke igre i promjenio sistem. Da nije, već bi sad napustio klupu Hajduka jer bi izgubio obe utakmice. Pomoglo je što Steaua nije agresivna momčad kao Rijeka, i sreća na Rujevici. Kad je suparnička momčad agresivna, onda isplivaju svi problemi u tehnici Hajdukovih. Tada nema vremena.

I ne bojte se, vidili su to sigurno skauti Steaue. U Bukureštu će trebati pametnije trčati, otkrivati se, brže oslobađat baluna. Caktašu i Nižiću ako se ne da igrat za Hajduka, poštenije bi bilo reć nemojte mi dat plaću za ovaj mjesec. Ali neće, neće ni Futacs, imaju ugovore i boli ih briga. Uvrijeđeni i ljuti … Davno sam rekao da tu ne pomažu ni batine ni vika, svi oni dolasci pred Torcidu koja ih je bodrila i kad je bilo teško, Futacsa kad je bio slomljen bila je dobra gluma …

Ne razume oni ovaj klub …

I nisu igrači sami. Netko je njih doveo. Netko je “pomogao” u stvaranju te atmosfere. Netko je krivo planirao ulaganjima i pretjeranim ugovorima pa je likvidnost došla u pitanje. I puno tu ljudi ne razumi ovaj klub … A nitko, znači nitko nije našao za shodno da sam dođe, istupi i kaže “pogriješio sam”.

Nitko. Izgleda da je sve u redu.

Naravno, ima i dosta dobrih stvari, prvenstveno akademija i B momčad koja ponovno izbacuje talente … To mora biti temelj za ponovno slaganje prve ekipe jer ovo nema veze s ničim. Ako nekim čudom i izvučemo povoljan rezultat u Bukureštu, to ne znači ništa osim još jednog punog Poljuda. Potajno, iz ljubavi prema klubu, uvijek se nadam da će se sve preko noći promijeniti, ali čuda se ne događaju u sportu preko noći. Karakter i svoje JA za ekipu i vjerne gledatelje imaš ili nemaš. Najbolji je dokaz Juranović.

Iako, ona službena objava samo o Juranoviću kao heroju nije dobra. Trljaju se nosevi ostalima, a to nikad nije način da ih se probudi, upravo suprotno. Samo razgovorom, poštenim i otvorenim. Zajedničkom slikom. Čak nekom povijesnom.

Loše možeš igrati uvijek, ali nikad se ne smiješ prestati boriti ili ne slaviti Hajdukove golove, bez obzira na Bjelanoviće, Brance, Kosove … Samo Hajduk je bitan …

 

Image may contain: outdoor

Image may contain: people playing sports, stadium and outdoor

Image may contain: people playing sports and outdoor

No automatic alt text available.

No automatic alt text available.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s