Samokritika izboru Nadzornog odbora

Uvijek prije kritike drugoga treba početi od sebe, “što sam mogao napraviti bolje” ili “što bi napravio bolje”. Naravno, i na porazima učiti, a ne se zatvarati u neku svoju ego kućicu bezgriješnosti “nije se moglo”. Jednako tako, nikad prethodnika ne treba vrijeđati i omalovažavati, trljajući mu na nos njegove greške. Uostalom, mi smo sve te birali. Posljedično, greška je uvijek naša.

Hajduk je jučer poražen, što i nije neka tragedija, ali je poražen na jako ružan način. Bez suvisle akcije (osim one kod gola). Obrambeno je to izgledalo prilično dobro, ali stalne pojedinačne dekoncentracije opet su nas skupo koštale. Inače, za obranu je dovoljan voljni moment i koncentracija, i ne traži se veliko znanje i kreacija, za razliku od napada i stvaranja igre, što traži i tehniku i znanje u baratanju s balunom, i voljni moment i koncentraciju. Nažalost, sve dobro odrađeno u obrani smo uprskali put naprijed kao djeca koja bi su se prvi put našla zajedno na školskom igralištu. Nikad duže u povijesti Hajdukovih utakmica nisam imao ruke na glavi i govorio “majke ti šta je ovo”.

No dobro, treba krenuti od početka. Što je vama Hajduk? Meni je to pojam hrabrosti, karaktera, odanosti, želje. Ono kad vi prvih 30 minuta u presingu kao jedan gazite protivnika, trčite, zalažete se jedan za drugoga. Kad jedan drugoga bodrite kod pogreške i opominjete da nema zajebancije. Zašto? Dužan si to povijesti, dužan si to navijačima, kakvih nema na ovim prostorima. I nije to floskula. Uz očajnu igru i start sezone, na stadion dođe 26.000 gledatelja. Nažalost, danas imamo svakavih karaktera, igrača i djelatnika. Živimo u nekom vremenu kad se gleda i opravdava samo sebe, kad je novac primaran, a sve one karakteristike koje te dovode u i oko Hajduka su izgubljene. Teško je takvom čovjeku shvatiti da tih 26.000 ljudi njemu daje novac da igra. Nešto kao javna uprava. Plaćam te da mi obavljaš neki posao, minimalno što tražim od tebe je da se prema meni pošteno odnosiš. Kod Hajduka je to naravno još puno jače, želim od tebe osim poštenja, i borbenost, i karakter. Želim da ti to nije posao. Karakter pobjednika, a ne gubitnika, egotripera. Udariti šakom o stol sebi, a nakon toga i drugima, kad se iskoči iz tračnica.

Dakle, kod bilo kakvog biranja, bilo koga, u i oko Hajduka, osim znanja, potreban je karakter čovjeka koji razumije klub i navijače. Koji shvaća što je odgovornost. I to je napisano u strategiji koju sam pisao. Kad mi budemo imali 15 potencijalnih kandidata u prvoj momčadi i 25 u juniorima, kod kojih ne znaš kome bi od kvalitete karaktera dao traku, znat ćemo da smo uspjeli. Karaktera kao Pašalić, koji uz znanje ima i blatnjav dres, koji se ne želi prodati, ali koji će se prodati jer klub to treba.

Mlade odgajati i preodgajati unutar svih kategorija jer su izloženi utjecaju roditelja, prijatelja, cura, menadžera. Što je i normalno, ali mora znati što je Hajduk. Ista je stvar kod dovođenja igrača. Reci mu gdje dolazi. Ovdje 240.000 eura znači nešto drugo od pukog brojanja novaca. Jednostavno, nismo normalan i običan klub. Takve karaktere i profesionalce, koji neće plakati na međuljudskim odnosima i svom zadovoljavanju ega i egzistencije, osim među nogometašima, trebamo imati i u Nadzornom odboru i u upravi. Ne može predsjednik kluba tražiti stančinu s jakuzijem, bazenom ili ti ga šta ja znam šta. i ne može mu Nadzorni odbor to i dati. Puno me ljudi kriziralo zbog takvog udaranja odmah u glavu, ali meni je to pojam da ne razumiješ gdje dolaziš, i ne razumiješ klub.

Gdje smo sada? Kod promjena u klubu tražio se iskorak. Kod negativnih stvari najveći iskorak je vidljiv u duplo većim troškovima (80:40) i loše planiranom poslovanju (likvidnost) za jednak rezultat koji smo dobili. Kod pozitivnih stvari u omladinskom i B pogonu koji izbacuje igrače za prvu momčad, i dovodi talente. Infrastruktura je izgrađena u vrijednosti 26 milijuna kuna, ali još nije u funkciji, a o glavnom terenu ne treba ni govoriti. Marketingu isto. Organizaciji pretplate. I sličnim stvarima. Otišli su Kos i Branco, tu su Nadzorni odbor, Huljaj, Bjelanović i Kopić. Prodali smo ili pustili Leticu, Bašića, Radoševića, Savvasa, Kožulja, Stipicu, Almeidu … stigli su Posavec, Jairo, Mikulić, Vučur, Jradi, Ivanovski, Duka … žele ili vjerojatno žele otići zbog svojih mušica Nižić, Futacs, Filip, Memolla, Tudor … Najgore od svega mi je taj sebični karakter pojedinaca i ne postojanje potpune transparentnost. Kad mi kažu da se ne smije iznositi podatak ugovora. Zašto? Zašto ako to ima svaki klub Premiershipa pa se zna točna tjedna plaća, ugovor i pojedinosti ugovora. Ako ti to brani koja stavka u ugovoru, izvoli je promijeniti. Sebe staviti iznad kluba radi svađe s pojedincom ili svoje “egzistencije” sa 120.000 u džepu neću ni komentirati.

Na porazima treba učiti.

Na porazima u poslovanju pa znati kako ne ugroziti likvidnost.
Na porazima u infrastrukturi pa znati kako osigurati kvalitetu terena.
Na porazima u biranju momčadi pa znati birati momčad s karakterom i znanjem unaprijed, a ne da neki okreću leđa i brinu za svoju egzistenciju s preko 10.000 eura u džepu.
Na porazima u biranju djelatnika pa znati birati djelatnike s karakterom i znanjem da se ne dogode propusti u financijama, infrastrukturi, biranju igrača …

I na kraju, kao i napočetku, svako treba krenuti od sebe i reći da je ono porazno izdanje na terenu i sve što se događa u klubu u stvari greška svakog od nas pojedinačno. Mi smo ti koji biraju, mi smo ti koji su započeli proces.

Kako dalje? Prvenstveno boljom kontrolom. Predugo se ograđujemo od odgovornosti, birali smo i pustimo ih da rade. To je u redu ako svaki član zna koga bira, ali niti jedan član ne zna sve kandidate nego ih bira na osnovu CV-a ili preopruke nekog prijatelja. I to je u redu da smo mi svi stručnjaci u headhuntingu pa razumijemo CV. I onda nam se dogodi da nam uprava servira financijsko izvješće koje više skriva nego pokazuje. Nakon 7 godina projekta?! Onda nam se dogodi da neki igrači imaju ugovore od 500.000, a nemaju karakter. Onda nam se dogodi da predsjednik uprave i NO ugroze likvidnost kluba jer ne slušaju ili nemaju iskusnog financijskog direktora koji će ih upozoriti na način knjiženja amortizacije. Ili imamo predsjednika uprave koji nije terene dogovorio s gradom ili bankom pa ne bi ugrozio likvidnost. Ili da dovodimo igrača za kojeg plaćamo odštetu i dobru plaću, a još nije zaigrao. Ili nemamo marketing, riješene online pretplate, previše zaposlenih … itd … itd …

Kako se postiže kontrola? Nadzornim odborom. A tko njih kontrolira? Nitko. Jednostavno, ako smo preuzeli odgovornost tamo treba biti i po jedan predstavnik Našeg Hajduka i Torcide, sa ili bez prava glasa. Ako si krivo i birao, onda to znaš u realnom vremenu. Jednostavno se ne smiju događati neformalni sastanci kad je već sve gotovo. Naravno, i ti birani ljudi glasom iz udruga, koje najviše doprinose Hajduku, svojim ogromnim volonterskim radom i ulaganjem novaca, moraju biti najčišći po Kodeksu, apolitični, racionalni, karakterni i sa znanjem svih ovih procesa u klubu. Nadzorni odbor može imati 7, 9 ili 11 članova i ne treba se bojati da bi udruge mogle utjecati svojim glasom za neku prevagu kao što je nekad bilo kad je politički bilo 4:4. Uostalom, ako odlučuju o prevagi ili da uvijek isti ljudi isto glasaju jedni protiv drugih, onda trebaju biti novi izbori. I to se lako riješi.

Ovakvim načinom će se u realnom vremenu znati sve i klub će biti potpuno transparentan. Transparentnost pri tome ne znači iznošenje podatka sa sastanaka novinarima i portalima.  

Poraženi smo, i iz poraza treba naučiti. Svi pojedinačno. Svako krivo dodavanje na terenu je produkt greške svakog od nas. I nije neka velika šteta ako smo naučili. Što je jedna godina u vječnom životu. 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s