I. Ništa. Svi ministri će ostati. Vlast će ostati. Ruganje s hrvatskim narodom traje i traje, i neće prestati nikad. Nikad. Koliko je ovakvih vozača, savjetnika u ministarstvima i županijama, njihovih žena i djece, koliko izmišljenih agencija, koliko blesavih, bačenih potpora… Koliko? I nije dosta svih tih povlastica nego se dojavljuju kriminalcima i akcije policije i USKOK-a. Iz kriminala u kriminal za kriminal.
Novca u proračunima ima dovoljno da Hrvatska bude jedna moderna država, u kojoj će svi dobro živjeti, u kojoj će svi imati jednaku priliku. Nažalost, ne živimo u takvim vremenima. Živimo u vrijeme gdje postoje jednakiji, zaslužniji, a ostalima šta ostane … a ne ostane puno.
Ne ostane ni za zdravstvo. Žene mamografiju čekaju 2 godine. Umiru. Umiru. Umiru. Hrvatska je među državama s najvećom smrtnosti od raka u EU. Ne ostane za umirovljenike. Ne ostane za obrazovanje. Proizvodnje i nemamo …
I sve nas je manje zbog tog nepośtenja. Nepravde. Beznađa. Slavonija je prazna, Dalmaciju spašava turizam. Zagora je prazna.
Każeš mali ti je otišao u Irsku? I ti ćeś za njim? Nemoj. Ostani. Budi ponosan. Obitelj. Mi Hrvati. ❤ One koji ostanu čekaju i dalje ovakve vijesti koje procure kad se sukobe dva klana u vlasti. Samo, koliko je onih ostalih, skrivenih od javnosti.
Narod umire polako. Svakom ovom vijesti umire Hrvatska. Sve smo stariji. Sve smo bolesniji. Malo je novorođenih. A promjene nećemo doživjeti. Izborni sustav je takav, a onih protiv istoga je puna Njemačka i Irska. I nema naprijed …
Tuga …
otvorenoST 