Hajduku 10.000 kuna od presude Slobodnoj Dalmaciji

Hajduk dobio 10.000 kuna za zlonamjeran članak Slobodne Dalmacije koja se može žaliti u roku od 15 dana … :

Saslušani svjedok Slaven Alfirević je u svom iskazu naveo da je on napisao predmetni članak međutim da drži da je takav članak, unatoč, očito netočnoj informaciji, potpuno benigan i da u njemu nema uvredljivih odnosno klevetničkih navoda. Do tog članka da je došlo na temelju informacija koje je on prikupio o nezadovoljstvu kluba zbog ponašanja igrača Saida i namjere kluba da se riješi tog igrača. U tom prikupljanju informacija da je saznao da je brat sportskog direktora Maria Branca menadžer zaposlen u agenciji i da je on preporučio Saida bratu, što da je na kraju ispalo netočno. Njegova objava te činjenice je zapravo bila u pozitivnom duhu da će se na taj način klub još lakše riješiti Saida.

Nakon objave članka da ga je nazvao Jerko Trogrlić – voditelj Službe za odnosu s javnošću i rekao mu da podaci objavljeni u članku nisu točni, koji da mu je rekao da nije točno da bi brat Maria Branca bio zaposlen u agenciji koja zastupa Saida. Na te njegove navode on da mu je rekao da će objaviti ispravak informacije odnosno demanti, koji je sutradan i objavljen, dakle, njegov urednik i on osobno, da su prema tim informacijama objavili članak koji nije imao nikakve uvredljive elemente, a nakon što je utvrđeno da ta informacija nije točna objavljen je i demanti.

On osobno da nije provjeravao tu informaciju u klubu jer se o toj informaciji govorilo među njima novinarima i drugim osobama koje su povezane s klubom i u velikom broju objavljenih informacija ne provjeravaju baš svaku informaciju odnosno svaki detalj u klubu. On da je novinar već punih 39 godina i stalno da radi s Hajdukom i do sad da nije imao nikakva slična iskustva, te svakodnevno objavljuje članke o Hajduku, niti je imao iskustva da bi tužitelj ustao tužbom za članke ovakve razine i osobno da smatra da je objavom samog ispravka tužitelj zadovoljen.

S Odjelom za javnost da imaju urednu komunikaciju. Poznato mu je da brat Maria Branca radi u agenciji jer mu je ta informacija poznata iz nekih drugih objava i razgovora, i to da je notorna činjenica u tim krugovima da Mario Branco radi u dogovoru sa svojim bratom. Na kraju da je utvrdio da je on sportski direktor u klubu OLHANENSE.

****************
Tekst saslušanog autora ne temelji se na istinitim činjenicama obzirom da je ovaj sud nedvojbeno utvrdio da su navodi članka u pogledu brata sportskog direktora netočni.

Kad se sagledaju ti navodi iz spornog članka u situaciji kad je autor imao mogućnost na nedvojben način provjeriti gdje radi brat sportskog direktora odnosno tko je u ime agencije nastupao u ime Saida, za zaključiti je da je autor pisao o činjenicama bez da je prethodno na valjan način provjerio istinitost tih činjenica, stoga navodi u njihovom tekstu da te činjenice proizlaze iz pričanja ljudi i drugih novinara ne mogu biti prihvatljivi.

Stoga, ovaj sud u cijelosti zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o iznošenju netočnih i nepotpunih informacija u situaciji kad je autor tog teksta imao mogućnost u potpunosti provjeriti točnost i istinitost svojih navoda. Za zaključiti je da autor nije poduzeo sve mjere za provjeru točnosti objavljenog, te da ne postoje pretpostavke za oslobođenje odgovornosti tuženika od odgovornosti za štetu sukladno odredbi članka 21. stavka 4. ZM-a.

Autor predmetnog članka postupao je po ocjeni ovog suda neprofesionalno, isključivo s ciljem da manipuliraju s javnošću o predmetnom događaju, a ne postupanjem u dobroj vjeri, a što i proizlazi iz činjenice da je mogao na jasan i nedvosmislen način provjeriti navode o agenciji igrača Saida i bratu sportskog direktora. Ovakva utvrđenja ovog suda tuženik ničim nije osporio a navodi tuženika da bi samom objavom bila sanirana šteta su paušalni i neobjektivni.
Navođenje da je u agenciji tog igrača radi i Brancov brat je uvredljivo i klevetničko u tim okolnostima.

S obzirom na navedeno utvrđenje tužitelj je bio izvrgnut povećanom zanimanju javnosti. Objavljivanjem sporne informacije koja je intonirana u negativnom duhu prema tužitelju sa sumnjom o sudjelovanju u sumnjivim postupanjima, zasigurno da je pričinjena šteta tužitelju, jer se u javnosti zasigurno stvorila sumnja u profesionalnost i legalnost njegovog rada.

Na temelju navedenog ovaj sud smatra da je objavljivanjem sporne informacije povrijeđeno zaštićeno pravo na dostojanstvo, ugled i čast tužitelja, te da je tuženik objavljujući netočnu, neistinitu i neprovjerenu informaciju odgovoran za štetu koja takvom objavom nastane, te je dužan nadoknaditi je sukladno odredbi članka 1098. ZOO-a.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s