I dok naši političari upinju da su nešto bitni oko Marakeša, granica ili nečeg trećeg, ovdje se rješava sva sudbina Hrvatske. Čak 80% javnih investicija 2018. godine su EU sredstva. Jaka nam je privreda i ekonomija pa smo mi u poziciji nešto odlučivat.
Odlaskom ljudi nemamo ni dovoljno kvalitetne radne snage da bi netko došao ulagati u Hrvatsku. Tako da smo osuđeni na 20% BDP-a turizma. Turizma o kojem opet ne ovisimo o nama samima nego o poslušnosti jer je dovoljno par negativnih kritika na 3 najveća tržišta da se sve uruši.
I zato kad pročitate da smo kupili kakav avion, to nije bila naša odluka ma koliko o tome imali reći Pernar, Bulj, Maras, Krstičević ili bilo koji političar.
Premali smo (a sve nas je manje) i u zeznutom geografskom položaju povijesni. Nadajmo se euru i ulasku BiH i Srbije u EU kako ne bi bili tampon kao često u povijesti. Bilo to istočno carstvo, Turska, Srbija …
Naravno, političari mogu i od ovoga sada napraviti gore … što se vidi iz ovih jednostavnih zakona što su im prepušteni da se kolju između sebe ideologijama. Glumeći narodu da nešto odlučuju …
Dovoljno je dugme iz EU da im nismo bitni i mi bi se pojeli međusobno jer će mrvice biti premale za sve … za sada imamo dovoljno da se održava hladni pogon.
Oni sposobniji su već van države i tamo će ostati. Nemaju volje za ove naše vijesti gdje pasi i bećarci završavaju osuđeni …
Ostaju političari, javna uprava i usluga u turizmu …
Realno stanje, kad se skinu ružičaste ili crne cvike ma koliko se kome ne sviđalo …
otvorenoST 