Uno di noi, bezuvjetno

Uno di noi. Ili ti ga vaśi i naši. Čitam te članke i komentare naših vrlih novinara, i svi sve znaju. Unaprijed. Naslovi katastrofični. Inače, nisam od onih koji daju neke bezuvjetne potpore kao ludo zaljubljeni navijač (kao i uvijek luda zaljubljenost je ćorava) pa meni taj pojam Uno di noi ne postoji. Ni Miše ni Tudori ni ne znam kakvi igrači. Rijetki će danas, u ovom materijalnom svijetu dati sve za klub. Istovremeno će svi nešto pametovati, biti iznad kluba ili hijerarhije. Nebitno radi li se o djelatniku ili igraču.

S druge strane, dolazit će se do ograde i pozdravljati navijače. Pokunjenih glava kad se izgubi, odnosno podignutih kad se dobije. A često se ne razumije ni jedno ni drugo. Od svih treba tražiti samo profesionalnost. Volit klub naravno da, ali ga voli unutar sebe, i to pokaži na terenu. Bori se, kliži, suprostavi se na terenu, kao recimo Bradarić jučer.

Dakle, nikad nikome bezuvjetno, nikakvi Oreščanini ili Vulići. Meni su jednaki, kad postanu treneri Hajduka bez obzira na očitu razliku u znanju.

S druge strane dolazimo do novinara. Odlazite svi, kraj Hajduka, propast … Nekakav egomanijakalni poremećaj? Traume iz djetinjstva ili traume iz starosti? Sprdnja s klubom i njegovim navijačima, s možda jedinim ispravnim projektom u Hrvatskoj.

Nije valjalo kad su se navijači izborili da izbiju lopovluk. Nije valjalo kad su demokratski provedeni izbori. Nije valjalo kad su navijači došli do 25% dionica. Česta poštapalica je bila kako se hoće voditi klub bez novaca, a navijači i sada s 25% dionica ne žele voditi klub. Apsurd, zar ne. Istovremeno, neke legende bez kune bi sad opet vodile klub i pametovale. Čak i vrijeđale.

E sad, tko je tu ulica i gdje se određeni novinari svstavaju … ili, zašto ih navijači vrijeđaju. Upravo radi takvih apsurda gdje se otvoreno svrstavaju cijelo vrijeme na jednu stranu. Kad im je to valjda neki sveti cilj, sreća je da su takvi protivnici jer da su iti malo pametniji projekt bi puno jače uzdrmali potpuno drugačijim pristupom.

Naravno to ne abolira nikoga za loš rad. Samo kritika mora biti argumentirana. Sada prigovarati mladim igračima ili treneru Oreščaninu je degutantno, posebno jer se vidi očita razlika u postavkama igre, napredak u samo 10 dana. I upravo ta neargumentirana kritika svaki put još više ujedini Hajdučki puk.

Nažalost, Hajduk je zadnjom garniturom upravljanja gurnut nazad 4 godine i praktički se nalazi na sredini Brbićeve ere. Trka za blentavom riječi ISKORAK, a bez adekvatnog znanja, kako sportskog tako upravljačkog i financijskog vratila nas je u rikverc. I tu smo gdje jesmo.

Projekt nema alternativu, samo uvijek treba kritičkog osvrta na argumentiran način. Uno di noi ne postoji, to jednostavno nije nitko. A oni pravi ala Paśalić će uvijek biti svrstani tamo gdje pripadaju svojim postupcima. Jednako kao i paušalni novinari.

Dakle, Oreščanin i te kako zaslužuje podršku, ali nikad bezuvjetnu. Bjelanovič je tu itekako upitan. Huljaju prvi, ma ne prvi, nulti zadatak mora biti posloženost kluba i strategija po svim poljima kao ona Rapida, koju sam objavljivao već. Svaki od njih mora imati mjerljive ciljeve i kvartalan osvrt na napravljeno, s objektivnom analizom.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s