U kojem pravcu ide Hrvatska i ekonomija

Još jednom onaj post o ekonomiji i prognozi EU. Odlične vijesti su da je prvi put od neovisnosti proračun u suficitu. Time će vjerojatno javni dug umjesto prognoziranih 80% biti 78%, a sve u svrhu stizanja magične brojke od 60% za uvođenje eura. BDP je imao rast 3,2%. Generator svega je potrošnja građana koja je uzrokovana poreznom reformom. Međutim, za 2018. godinu prognoza je da će se ta porezna reforma ispuhati i da će BDP usporiti. Suficit u proračunu i trka za uvođenjem eura donosi i onu negativnu stranu, nedostatak ulaganja, a time i usporavanje rasta.

U korist nam ide i nikad jeftiniji novac pa smo reprogramirali dugove cestarskih firmi s velikom uštedom na kamatama. Opasnost za 2018. godinu je udar Agrokora koji je Lexom samo odgođen kako bi se firme pripremile za pad. Predstečajne nagodbe će uništiti male tvrtke i dovesti do brojnih otkaza, a velike tvrtke će se uz taj “spas” morati dodatno zadužiti. EU ističe i mirovine branitelja kao opterećenje te ispuhane porezne olakšice. Zbog toga ministar Marić najavljuje nove.

Naš trajni problem je mirovinsko, zdravstvo, demografija i iseljavanje. Broj radnika koje uvozimo sada već prelazi 30.000 i postajemo obećana zemlja za nekoga. Nažalost, tu se ne radi se o visokoj struci i inovacijama već o najslabije plaćenim poslovima. Odnos broja radnika i umirovljenika je tragičan. Reformi nema.

Malo smo novca povukli iz EU, jedno vrijeme smo bili na samom dnu s 9% od onoga što nam je bilo na raspolaganju.

Ipak, najtragičniji je onaj osjećaj nepoštenja u državi, kada jedan Horvatinčić, Mamić i ekipa slobodno šetaju, a porezna kažnjava zbog velikog i malog slova običnog čovjeka. Tragično je i da nema reformi u javnoj upravi, ostajemo teški birokratski aparat.

Zbog čega ljudi iseljavaju? Upravo zbog tog osjećaja nepoštenja, gdje znaju da ih se neće primiti na neki posao ako nemaju stranačku iskaznicu, gdje znaju da za otvorit i kad otvore tvrtku slijedi gomila birokracije koja otežava poslovanje s gomilom parafiskalnih nameta, gdje znaju da će biti kažnjeni za banalne prekršaje, a drugi šetaju s ubojstvima … Obrazovanje nam kaska debelo za svijetom, sveučilišta nema ni blizu na mapama najboljih. U medijima samo prepucavanje na ideološkim stvarima. Struka se ne priključuje politici iz straha za svoju egzistenciju … i tu smo gdje jesmo … a vremena baš i nema.

Održava nas iznad vode to što trenutno vani nema ekonomske krize … Valjda će biti bolje, samo je za to potrebna odlučnost koje nažalost i dalje nema, a teško da će je i biti s tako tankom većinom u Saboru kad se mora paziti i na svakog svog čovjeka u stranci. Kako su stranke razjedinjene tako je i narod, i tko god pobjedi na idućim izborima neće mu biti lako voditi državu. U takvom neredu ljudi vide spas i u Živom zidu. Strah me i pomisliti kakvi se sve scenariji mogu dogoditi … recimo sudar šatoraša i živozidaša … sindikalista i poduzetnika …

Zato molimo Boga da potraje ekonomski procvat EU i ostatka svijeta …

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s