Nakon što je Hrvatska zatražila pomoć od EU savjetodavnog tijela oko svih reformi (čak i oko kurikularne) dobili smo i rezultate o napredovanju. Napredovanje je tragično: “no” ili “limited progress”. Ono što ljudi ne razumiju, sve naše reforme kasne već godinama. Da se danas pokrenu dobar dio rezultata ne možemo vidjeti za 5, 10 pa i 15 godina, ovisno o pojedinoj reformi. A one ne da se neće danas pokrenuti već ministrica Dalić izjavljuje: “Reforme treba polako provoditi, prema spremnosti društva”. Naravno, čitajte između redova: Hrvatska je taoc teške podjele u Saboru (isto tako i u narodu).
Gomila kompromisa radi se da se ne naruši tanka saborska većina. Koštat će nas sve to, debelo. EU sama kaže da sada jašimo na valu turizma i osobne potrošnje koju je donijela mini porezna reforma koja je je već u 4 kvartalu 2017. izdušila. I ovaj rast koji imamo je nerealan jer je uvjetovan odličnim ekonomskim stanjem država Europske unije, a ne našom snagom. Odnosno, ukoliko krene kriza u Europskoj uniji mi nemamo ni slamku za disati iznad vode.
Katastrofalna demografska slika, loše obrazovanje, odlijev ljudi koji se neće vraćati u ovu političku kaljužu, gomila nepotrebnih političara po gradovima, općinama i županijama koji služe samo za izbore i dogovore ala Bene …
Toj interesno-političkoj grupi i odgovara ovakvo stanje u državi jer tada nema drugih investitora osim njih. Tada oni vladaju. Najčešće prostorom preko donošenja GUP-a ili rasprodajom gradskog blaga. I ako se tu i dogodi kakav “pošteniji” političar on upada u ralje prekomjernog zapošljavanja prethodnika. Reforme neće provoditi jer to dovodi do “socijalnih” nemira, a novce mora nabaviti. Kako? Upravo ucjenom onog intersno-političkog lobija.
Ostaju EU fondovi i sposobnost žicanja od države. “Opasnost” kod EU fondova je da se lova može i vratiti nazad ukoliko se ne ispune svi planovi.
Cijeli i temeljit izvještaj se nalazi ovdje:
otvorenoST 