Ne znam koliko se može vidjeti na slici, ali će te osjetiti jednog dana na džepu, a možda i zdravlju. Tekst je o Marišćini, županijskom centru za gospodarenje otpadom kod Rijeke. Znači kao Lećevica. Centrom upravlja Ekoplus, tvrtka koja je u suvlasništvu Grada Rijeke, županije i Općine Viškovo. Eko udruge su upozoravale godinama na zastarjelu tehnologiju MBO (mehaničko biološka obrada otpada), kojom se proizvodi gorivo iz otpada. To gorivo iz otpada se kasnije prodaje cementari Koromačno tvrtke Holcim.

Gorivo iz otpada može biti bolje i lošije kvalitete. SRF je gorivo koje traži cementara jer ima potrebna kalorična svojstva pa ispada jeftinije od svega. RDF je gorivo koje je “šporkije” i cementara ga ne želi. Ne želi ni SRF kad nije dovoljno dobre kvalitete. Ne želi ga ni besplatno već traži da Ekoplus plati njima. Osim ovoga čak je u Austriji jeftiniji.

I sada, prevelika i zastarjela nova Marišćina postaje sve skuplja i skuplja. U Rijeci je odvoz otpada skočio već za duplo, i to nije kraj. Osim ovoga, spaljivanje otpada u cementari je katastrofalno za zdravlje i okoliš. Koromačno je malo van ruke pa nema tolike bune za razliku od naših cementara di će to teško proći.

Samo gdje onda sa SRF-om i RDF-om iz Lećevice?

U toj sada već panici ogromnog troška Marišćine ide se i na još luđe ideje. Izgradnje tko zna kakvih toplana ili energana u sklopu HEP-a koje bi koristile ovo gorivo.
Izgradnja opet košta …

Znači, što više razdvajamo, to će manje spaljivati, ali kad puno razdvajamo to gorivo niti ne može doći do potrebnih kalorija. I onda se opet postavlja pitanje isplativosti velikog centra. A projekt moraš napraviti onakvim kakav je, jer smo za njega dobili lovu od EU, inače postoji opasnost da vratiš novce.

Uglavnom, nismo ni počeli, a već je gadno … i bit će još gadnije. Čak već postoje dokumenti u kojima JASPERS sumnja da će Lećevica biti u ovakvom obliku.