Statut Grada Splita – proslov

7.11.2013.

STATUT GRADA SPLITA (pročišćeni tekst)

Neka se Božje veličanstvo na zagovor blažene Marije vazda Djevice, a posebno blaženog mučenika Dujma i svetoga Staša, zaštitnika ovoga grada, uz čiju pomoć i obranu grad Split živi u miru, i svih ostalih svetaca i svetica Božjih, milosrdno udostoji prosvijetliti razum i duše njegovim stanovnicima da pošteno žive, da drugoga ne vrijeđaju i da svakome stvarno priznaju pravo koje mu pripada. (Iz Proemija Statuta Grada Splita od 1312. godine)

PROSLOV

Osobnost svakog čovjeka može se ostvariti samo u zajednici, gdje se slijedom društvenog razvoja utvrđuju ona kulturna i civilizacijska postignuća koja bivaju osnovicom daljnjeg napretka pojedinca i zajednice. Grad Split ima prebogatu povijesnu potku jer vuče svoje podrijetlo već iz antičkih vremena, stečevine kojih je kršćanstvom osmislio, unaprijedio i posebno u svoju narav utkao. Osebujnost koju je time stekao, učvrstio je stvarnom komunalnom autonomijom u doba Bizanta i hrvatskih narodnih vladara, te njezinim priznanjem u hrvatsko-ugarskoj državnoj zajednici (1107. – 1420.), pa donekle i za mletačkog vrhovništva (1420. – 1797.). O tome svjedoči i njegov Statut iz 1312. godine, sazdan po još starijem, zagubljenom uzorku iz 1240. godine.

Stoljećima primjenjivani Statut grada Splita utvrđen 1312., uređivao je gotovo sve tadašnje pravno značajne društvene odnose, pa i one prava osoba, bračnog i obiteljskog prava, stvarnog, obveznog i nasljednog prava, pomorskog prava, kaznenog i sudskog postupovnog prava, sukladno ondašnjem europskom pravnom partikularizmu. Tim putem oplemenjivala se hrvatska pravna osnovica elementima preuzetoga rimskog prava, koje je pogodovalo tržišnom gospodarenju, a Split se potvrđivao sudionikom zapadno-europske pravne tradicije. Neke svoje osobitosti u upravno pravnom pogledu Split je imao i u izmijenjenim prilikama za vrijeme francuske i austrijske vladavine, pa i u prvoj Jugoslaviji (napose u Banovini Hrvatskoj) te za trajanja druge Jugoslavije (u federalnoj republici Hrvatskoj).

U potpuno obnovljenoj hrvatskoj državnosti suvremeni Statut Grada Splita, primjereno današnjem pojmu lokalne samouprave, koja podrazumijeva pravo i osposobljenost mjesnih vlasti da u granicama zakona uređuju upravljanje određenim dijelovima javnih poslova na osnovi vlastite odgovornosti i u interesu mjesnog stanovništva, samostalno podrobnije utvrđuje ustrojstvo, ovlasti i način rada gradskih tijela i organa, oblike savjetovanja s građanima, osnivanje i rad jedinica mjesne samouprave te imovinu i financiranje Grada, jer se svi ostali odnosi na području grada uređuju U stavom i zakonima središnje državne vlasti Republike Hrvatske. Prethodno pak, u težnji očuvanja humanih stečevina bogate kulturno-povijesne baštine Grada i u namjeri da ih promiče i prenosi budućim naraštajima, najsažetije izlaže njihova vrela i predviđa načela oživotvorenja tih ciljeva.

VRELA

Ratni vihori sedmoga stoljeća zahvatiše i Salonu, nekoć bogato i raskošno središte rimske provincije Dalmacije. Građani Salone skloniše se u dobro utvrđenu Dioklecijanovu palaču s početka 4. stoljeća gdje se trajno naseliše, osnovavši tako grad Split. U malobrojno, romansko i urbano uljuđeno stanovništvo, naslijeđeno iz staroga vijeka zajedno s obnovljenom, uglednom i prostranom nadbiskupijom, prodirao je postupno hrvatski živalj iz okolnih područja, prevladavajući s vremenom u okviru jedinstvenog kulturnog i urbanog suživota. Stanovništvo Splita podiglo je u narednim stoljećima vrijedne stambene građevine i sakralne objekte, najprije unutar zidina palače, a potom, kad se grad napućio, postupno i izvan nje, ponajprije u podgrađu na zapadnoj strani palače, gdje se stvara novi gradski trg s vijećnicom. Nastala je tako povijesna jezgra grada, jedinstveni i skladni spoj stilova i epoha, od predromanike i romanike, gotike i renesanse do baroka, jasno izražen ne samo u graditeljstvu, već i u brojnim spomenicima skulpture, slikarstva, pa i umjetnog obrta, od kojih je veliki dio sačuvan do danas. Zbog svoje iznimne kulturne i civilizacijske vrijednosti povijesna jezgra Splita upisana je 1979. godine u Listu svjetske kulturne baštine.

Kroz duga stoljeća Grad se širi razvijajući gradsku luku sa skelom i lazaretima, i gradeći nekoliko obruča zidina za zaštitu od osvajača. Prestankom turske opasnosti Split se razvija slobodno i izvan utvrda stvarajući slikovita pučka predgrađa Veli Varoš, Lučac, Dobri i Manuš.

Tijekom devetnaestog stoljeća uklanja se veći dio utvrda, izrađuje se katastarski plan, osniva se Arheološki muzej, gradi se lukobran i istočna obala gradske luke, uspostavlja se željeznički promet, obnavlja se Dioklecijanov vodovod i uvodi plinska rasvjeta. Grade se velebno kazalište i brojna druga zdanja. Podiže se tvornica cementa na zapadnoj i brodogradilište na istočnoj obali gradske luke.

Dvadeseto stoljeće širi grad na Bačvice, Meje, Spinut i druga gradska područja. Premješta se brodogradilište, uklanja tvornica cementa, elektrificira se, podiže se nova bolnica, Banska palača, nova srednjoškolska zgrada, umnožava se stambena i industrijska izgradnja, gradi se Sjeverna luka, željeznički i trajektni terminali, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, veliki sportski objekti, fakultetske i druge javne zgrade te nova stambena naselja.

Od svog osnutka Split je središte nadbiskupije, a danas i metropolije. U nazočnosti hrvatskog narodnog vladara održana su dva Splitska sabora (925. i 928. godine); na Drugom je splitski biskup Ivan postao primas cijele tadašnje države Hrvatske. Već u jedanaestom stoljeću imao je Split crkvene škole, a u sedamnaestom i klasičnu gimnaziju i sjemenište. Grad je dolično razvijao školstvo do razine samostalnog Sveučilišta.

Od vremena Bizanta cvala je unutrašnja trgovina obrtničkim proizvodima s hrvatskim, odnosno slavenskim zaleđem, i prekomorska s otocima i mediteranskim gradovima. Split je rano postao značajna tranzitna trgovačka točka, u početku za trgovinu između turskih područja i Zapada, a s vremenom i za povezivanje unutrašnjosti Europe s prekomorskim zemljama. Imajući dugu tradiciju i u gospodarstvu, od srednjovjekovnih obrta preko manufaktura do velikih industrijskih pogona, Split se razvio u snažno pomorsko i turističko središte.

Brojna su velika imena hrvatske povijesti rođena u Splitu ili su u njemu djelovala. Uz Andriju Buvinu i Tomu Arhiđakona, preko Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, Luke Botića, Frane Bulića, Ivana Meštrovića, Tina Ujevića i Emanuela Vidovića, mnogi splitski umjetnici i znanstvenici proslaviše svoj Grad i Domovinu.

Po svim svojim vrelima, graditeljskoj i urbanoj ljepoti, kulturnoj, crkvenoj i pravnoj tradiciji, gospodarskoj i trgovačkoj snazi, umjetničkom i znanstvenom doprinosu, po ukupnoj povijesnoj baštini, Split je doista izniman grad. U dugom slijedu vjekova, od svoga osnutka kao urbanog entiteta do nama suvremenih zbivanja, sačuvao je sve glavne odlike svoga značenja i svu radost života za svoje stanovnike.

NAČELA

Sagrađen na carskoj palači, urešen plodovima svih pravaca umjetnosti i graditeljstva, najsjajniji biser u kruni hrvatskih ljepota, Split će posebno strogo i pomno čuvati svoje spomenike, građevine, parkove i svekoliko okružje ugodno oku, poučno umu, drago srcu i dobro životu.

U zaklonu i njedrima Splita utočište nađoše proganjani i ponižavani kameni spomenici povijesti Hrvata. Građani Splita će ih čuvati kao znamen svog izvora, svoga postanka i svoga opstanka. Pritom neće zaboraviti da u njihovoj zemlji leže i drugi povijesni znakovi vlastitih predaka, pa će učiniti sve da i te spomenike nađu, urede i dolično sačuvaju za sva vremena koja dolaze.

Građani Splita će napose i službeno slaviti Svetog Dujma, svoga nebeskog zaštitnika, a Katedrala koja je i njemu posvećena, kao mjesto Božje slave, bit će štovana od svih građana.

Ono najmodrije, ono najbistrije, najčistije i najsjajnije more otvara vrata Splita. More nije samo nadahnuće, nije samo hranitelj, put, rudnik ili ugoda; ono spaja, stvara i oblikuje. More je način mišljenja i putokaz. Grad će čuvati more, voljeti ga kao što voli Domovinu i njegovati kao što njeguje svoju djecu. Jednako će čuvati i brdo Marjan, tako da svako njegovo živo biće, svaki bor, pa i svaki kamen njegov sačuva da bude na ures Gradu i radost onima koji Marjan gledaju ili u njemu hlad i smiraj traže.

Split će uvijek udomljavati, pomagati i skrbiti za umjetnike, znanstvenike, obrtnike, športaše i sve darovite, vješte i vrijedne ljude, koji se u njemu rode ili u njemu požele živjeti, ne gledajući na njihovu vjeru, uvjerenja, rasu ili narodnost. Uzdajući se u moć znanja, snagu spoznaje i uzvišenost mudrosti, Grad će nadasve promicati, štititi i štovati sve škole i učilišta koja čovjeka uljuđuju ili ga posebnim vještinama uče.

Izranjen nesmiljenom poviješću i potresan sudarima nesukladnih interesa i kultura, Grad će utvrditi propise ophođenja svojih građana međusobno, s Gradom, gradskim službenicima i ukupnim gradskim okružjem, kako bi život u Splitu bio život istinskih međuljudskih odnosa, snošljivosti, rada i radosti. Svi će građani biti jednaki pred zakonom, a što će sebi poželjeti i od toga radom i pameću dosegnuti odlučit će samo njihov trud i njihova čežnja, a ne mjesto s kojeg su pošli, sloj u kojem su se rodili i živjeli ili ime koje nose.

Osobno i opće dobro u svemu korisnom i lijepom što uljudba gradska donosi, zasnovano na pravednosti i bogatstvu slobodnog pojedinca u zajednici dobrih ljudi, bit će prvi ideal, postojana težnja i trajno nastojanje svih građana Splita, a Gradonačelniku i upravi gradskoj neće se dati više nego čast odane službe tom uzvišenom cilju.

Gradove bliže Split će ljubiti kao braću dragu, a one dalje kao prijatelje mile. Europu će sestrom, a Hrvatsku majkom zvati. Svijet će morem dosezati. Neka od njih primi koliko im dade, a neka im dade što mu je moguće i uz pomoć Božju ničega mu uzmanjkati neće.

Statut Grada Splita, sjedišta Splitsko-dalmatinske županije, kao najviši opći akt gradske samouprave, poštivajući temeljna načela pravne države, a podliježući nadzoru zakonitosti koji obavlja Vlada Republike Hrvatske, te slijedeći stremljenja za usvajanjem najboljih rješenja u radu gradske uprave, društvenih službi i gospodarstva, a radi ostvarivanja ljudskih prava i lokalne samouprave primjereno suvremenim shvaćanjima o vladavini prava i socijalnoj pravdi, u duhu europskih dokumenata o lokalnoj samoupravi propisuje ove odredbe:

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s